Što trebate znati o klimatskim promjenama: Uloga Europske unije u smanjenju emisija

Izgaranje fosilnih goriva, sječa šuma i stočarstvo sve više utječu na klimu i temperaturu Zemlje. Ove aktivnosti dodaju ogromne količine stakleničkih plinova u atmosferu, povećavajući staklenički efekt i globalno zagrijavanje.

Globalno zagrijavanje

Razdoblje od 2011. do 2020. godine bilo je najtoplije desetljeće ikada zabilježeno, s prosječnom globalnom temperaturom koja je 2019. godine dosegnula 1,1°C iznad predindustrijskih razina. Globalno zagrijavanje uzrokovano ljudskim djelovanjem trenutno raste po stopi od 0,2°C po desetljeću. Povećanje temperature od 2°C u usporedbi s predindustrijskim razinama povezano je s ozbiljnim negativnim utjecajima na prirodni okoliš, zdravlje ljudi i dobrobit, uključujući mnogo veći rizik od opasnih i možda katastrofalnih promjena u globalnom okolišu.

Zbog toga je međunarodna zajednica prepoznala potrebu da se zagrijavanje zadrži znatno ispod 2°C i nastave napori za ograničenje na 1,5°C.

Staklenički plinovi

Glavni pokretač klimatskih promjena je staklenički efekt. Neki plinovi u Zemljinoj atmosferi djeluju poput stakla u stakleniku, zadržavajući sunčevu toplinu i sprječavajući je da se vrati u svemir, uzrokujući globalno zagrijavanje. Mnogi od ovih stakleničkih plinova prirodno se pojavljuju, ali ljudske aktivnosti povećavaju koncentracije nekih od njih u atmosferi, posebno:

• ugljik dioksid (CO2)
• metan
• dušikov oksid
• fluorirani plinovi

CO2 proizveden ljudskim aktivnostima najveći je doprinositelj globalnom zagrijavanju. Do 2020. godine njegova koncentracija u atmosferi porasla je za 48% iznad predindustrijske razine (prije 1750. godine). Ostali staklenički plinovi emitiraju se u manjim količinama. Metan je snažniji staklenički plin od CO2, ali ima kraći atmosferski vijek. Dušikov oksid, poput CO2, dugovječan je staklenički plin koji se nakuplja u atmosferi tijekom desetljeća do stoljeća. Ne-staklenički zagađivači, uključujući aerosole poput čađe, imaju različite učinke zagrijavanja i hlađenja te su također povezani s drugim problemima poput loše kvalitete zraka.

Prirodni uzroci, kao što su promjene u sunčevom zračenju ili vulkanska aktivnost, procjenjuju se da su doprinijeli manje od plus ili minus 0,1°C ukupnom zagrijavanju između 1890. i 2010. godine.

Uzroci povećanja emisija

• Izgaranje ugljena, nafte i plina proizvodi ugljik dioksid i dušikov oksid.
• Sječa šuma (deforestacija). Drveće pomaže regulirati klimu apsorbirajući CO2 iz atmosfere. Kada se sijeku, taj se korisni učinak gubi, a ugljik pohranjen u drveću oslobađa se u atmosferu, dodajući staklenički efekt.
• Povećanje stočarstva. Krave i ovce proizvode velike količine metana tijekom probave hrane.
• Gnojiva koja sadrže dušik proizvode emisije dušikovog oksida.
• Fluorirani plinovi emitiraju se iz opreme i proizvoda koji koriste ove plinove. Takve emisije imaju vrlo jak učinak zagrijavanja, do 23 000 puta veći od CO2.

Suprotstavljanje klimatskim promjenama

Kako svaka tona emitiranog CO2 doprinosi globalnom zagrijavanju, sva smanjenja emisija doprinose njegovom usporavanju. Kako bi se globalno zagrijavanje potpuno zaustavilo, emisije CO2 moraju doseći neto nulu diljem svijeta. Osim toga, smanjenje emisija drugih stakleničkih plinova, poput metana, također može imati snažan učinak na usporavanje globalnog zagrijavanja – posebno u kratkom roku.

Posljedice klimatskih promjena su izuzetno ozbiljne i utječu na mnoge aspekte naših života. I suprotstavljanje klimatskim promjenama i prilagodba zagrijavanju svijeta glavni su prioriteti za EU. Potrebna je akcija sada. Saznajte više o tome što EU radi kako bi se borila protiv klimatske krize.