2°C
4°C
1°C
Sedrena barijera koja je stvorila jezero Kozjak, dva jezera su postala jedno prije više od 400 godina
Jezero Kozjak, najveće jezero u Nacionalnom parku Plitvička jezera, posebno je na mnogo načina. Osim što je najveće (82 ha) i najdublje (47 m) jezero, jedino je jezero na kojem plove turistički elektrobrodovi, kao i jedino na kojem se uzdiže otok (Otok Štefanija). Kozjak čini granicu između Gornjih i Donjih jezera, kao i granicu između trijasnih dolomita i krednih vapnenaca. Međutim, to je tek početak priče…
Jezero Kozjak nije uvijek izgledalo ovako. Prije otprilike 400 godina, na mjestu sadašnjeg jezera bila su dva jezera. Ta su jezera, poput svih ostalih u sustavu Plitvičkih jezera, bila odvojena sedrenom barijerom. Ta barijera, široka oko 400 metara i visoka oko 36 metara, sada je 6 metara ispod površine vode. Može se vidjeti s panoramskog elektrobroda za vrijeme sunčanih dana kao bijela prepreka u tamnoplavim dubinama.
Što se dogodilo? Kako je barijera završila ispod površine vode kad znamo da razdvajaju jezera, a preko njih teku veličanstvene kaskade?
Postoje dvije moguće teorije o potonuću barijere, a možemo reći da je zapravo novija teorija zamijenila stariju. Prema prvotnoj teoriji (Petrik, 1958.), donja barijera, odnosno barijera na kraju jezera Kozjak (ili bivšeg drugog jezera), koju danas poznajemo kao Kozjački mostovi, rasla je puno brže. S uzdizanjem donje barijere, podignut je i vodostaj gornjeg jezera. U jednom trenutku, prije 400 godina, došlo je do kritične točke kada je vodostaj porastao toliko visoko da je prekrio gornju barijeru. Donja barijera nastavila je rasti istom intenzitetom kao i prije, pa je vodostaj nastavio rasti, čime je potopljena barijera ostajala sve dublje pod vodom. Potopljene sedrene barijere nalaze se ne samo u Kozjaku, već i u jezerima Milanovac, Gradinsko i Prošćansko te u manjoj mjeri i u drugim jezerima.
U jesen 2019. godine, istraživačka ronjenja duž potopljene barijere otkrila su da bi izvorna teorija možda u potpunosti bila netočna. Konkretno, ronioci su otkrili mjesto gdje se dio barijere vjerojatno odlomio, stvarajući tako kanal dubok 4 metra. Na taj način, donja barijera na Kozjačkim mostovima postala je jedina aktivna barijera na stvorenom jezeru Kozjak. Odlamanje potopljene barijere u jezeru Kozjak dovelo je do velikih promjena u sustavu. Nisu samo dva jezera postala jedno, već se i vodostaj tog jezera povisio, čime su se promijenili i hidrološki uvjeti.
Pukotine u sedrenim barijerama nisu česta pojava, ali nisu ni toliko rijetke i neobične kako biste možda pomislili. Sedra je vrlo porozna i stoga osjetljiva na mehanička oštećenja. Kao rezultat ekstremnih vremenskih uvjeta, poput naglih i velikih promjena temperature, velikih oscilacija u razinama vode zbog otapanja snijega i obilnih kiša, dio barijere može puknuti ili čak otpasti. U posljednje vrijeme svjedočili smo o lomljenju nekoliko barijera i pokazalo se da posljedice mogu biti drastične. Međutim, novi pejzaži stvoreni na taj način samo su posljedica prirodnih promjena.
