Aralsko more: ekološka katastrofa koja upozorava svijet

Aralsko more, nekoć četvrto po veličini jezero na svijetu smješteno između Uzbekistana i Kazahstana, presušuje od 1960-ih i dovodi do značajne ekološke krize, no postoje napori da se kriza preokrene.

Izvještaj koji je pripremila Anadolu Agency za Svjetski dan močvarnih staništa (2. veljače) pod naslovom „Nekada jezero, sada pustinja“, detaljno opisuje karakteristike Aralskog jezera, uzroke njegova isušivanja, njegov utjecaj na okoliš te mjere koje uzbekistanska vlada poduzima kako bi ublažila katastrofu, piše Caspian Post.

Kako je došlo do ekološke katastrofe?

Tijekom sovjetske ere, između 1960. i 1990. godine, regija je postala središte proizvodnje pamuka. Poljoprivredno navodnjavanje povećalo se s 4,5 milijuna na čak sedam milijuna hektara, što je značajno smanjilo dotok rijeka Syr Darja i Amu Darja, koje su hranile jezero. Posljedica je bila drastično smanjenje vodene mase.

Problem je dodatno eskalirao nakon što su organizacije Anti-Slavery International i Environmental Justice Foundation otkrile da su velike modne kompanije poput Nikea, H&M-a i Zare koristile pamuk dobiven prisilnim dječjim radom na uzbekistanskim plantažama, čime se potaknula globalna zabrinutost oko eksploatacije prirodnih i ljudskih resursa.

Aralkum – najmlađa pustinja na svijetu

Prije industrijske eksploatacije, Amu Darja je godišnje osiguravala 38,6 kubičnih kilometara vode, dok je Syr Darja doprinosila s 14,5 kubičnih kilometara. No, veliki projekti navodnjavanja preusmjerili su većinu ove vode na polja pamuka, uzrokujući brzo smanjenje Aralskog jezera. Do ranih 2020-ih, površina jezera smanjila se gotovo devet puta, razina vode pala je tri puta, a obujam čak petnaest puta.

Godine 1960. Aralsko more prostiralo se na 68.000 četvornih kilometara, dok danas iznosi svega 8000 četvornih kilometara. Dubina jezera pala je s 68 metara na samo 20 metara, a svake godine gubi 80 do 110 centimetara vode.

Kako se more povlačilo, njegovo nekadašnje morsko dno transformiralo se u pustinju Aralkum, koja se danas smatra najmlađom pustinjom na svijetu. Pješčane oluje godišnje prenose oko 100 milijuna tona prašine i soli, što dodatno pogoršava ekološke uvjete. Tragovi ovih čestica pronađeni su čak u planinama Pamira i Hindukuša, gdje ubrzavaju topljenje ledenjaka.

Utjecaj na okoliš i ljudsku populaciju

Isušivanje Aralskog mora izazvalo je povećanu eroziju tla i zagađenje zraka, ugrožavajući zdravlje ljudi i smanjujući biološku raznolikost. Gotovo tri milijuna ljudi u tom području osjetilo je posljedice ove katastrofe. Posebno je pogođen Muynak, nekadašnji ribarski grad čija je obala danas udaljena više od 100 kilometara od nekadašnje linije vode. Zbog salinizacije tla, poljoprivreda i ribarstvo su propali, a brojni su stanovnici bili prisiljeni migrirati u potrazi za boljim uvjetima života.

Napori za ublažavanje krize

Ekonomski gubici procijenjeni su na 100 milijuna dolara godišnje, no regionalne vlade pokušavaju pronaći rješenja. Uzbekistanske vlasti pokrenule su projekte pošumljavanja osušenog morskog dna, sadeći biljke otporne na pustinjske uvjete poput saxuala i tamariska. Cilj je u idućih deset godina prekriti vegetacijom cijelo područje isušene vodene površine, čime bi se spriječilo daljnje širenje prašine i soli.

Prema riječima Zafara Eshankulova, dužnosnika iz uzbekistanskog Ministarstva ekologije, do sada je pošumljeno dva milijuna hektara osušenog dna, što je već značajno smanjilo širenje prašine i poboljšalo ekološke uvjete u regiji.

Održivi razvoj u Hrvatskoj i Nacionalnom parku Plitvička jezera

Hrvatska pridaje veliku važnost održivom razvoju kako bi spriječila slične ekološke katastrofe. Posebno je važno očuvanje prirodnih resursa u Nacionalnom parku Plitvička jezera, koji se oslanja na prirodnu ravnotežu vodnih tokova, ekosustava i biološke raznolikosti.

Prekomjerna eksploatacija resursa može ugroziti stabilnost parka, stoga su kontrola turizma, zaštita voda i očuvanje šuma ključne strategije održivog upravljanja. Klimatske promjene i ljudsko djelovanje mogu ozbiljno ugroziti ovo zaštićeno područje, a upravo Aralska katastrofa služi kao upozorenje kako bi se izbjegli slični scenariji u budućnosti.

Stoga je ključno ulagati u održive metode upravljanja prirodnim bogatstvima, poticati ekološku osviještenost te koristiti inovativna rješenja koja će dugoročno očuvati vrijedne ekosustave poput Plitvičkih jezera. Primjena ovih principa ne samo da osigurava zaštitu prirode, već i poboljšava kvalitetu života budućih generacija.

Ekološka katastrofa Aralskog mora snažno upozorava svijet na posljedice nesmotrenog gospodarenja vodnim resursima. Iako su napori za sanaciju u tijeku, trajno rješenje još uvijek nije pronađeno. Hrvatska može izvući vrijedne pouke iz ove situacije i nastaviti jačati svoju politiku održivog razvoja, kako bi osigurala očuvanje svojih prirodnih ljepota za buduće generacije.

Izvor: Caspian Post, Zelena Hrvatska