Kombinacija klimatskih mjera ključna za značajno smanjenje emisija

Nova velika studija, objavljena u časopisu Science, pokazala je da pojedinačne klimatske mjere, kao što su porezi ili subvencije, same po sebi ne dovode do značajnog smanjenja emisija stakleničkih plinova. Umjesto toga, istraživači su otkrili da je ključ za postizanje značajnog smanjenja emisija kombinacija različitih mjera unutar dobro osmišljenih politika.

Ključni nalazi studije

Studija, koju su proveli Potsdamski institut za istraživanje utjecaja na klimu (PIK) i istraživački institut Mercator (MCC), analizirala je 25 godina javnih politika u 41 zemlji na šest kontinenata. Od 1500 analiziranih politika u sektorima kao što su energetika, promet i graditeljstvo, identificirana su samo 63 slučaja uspješnih klimatskih politika koje su dovele do prosječnog smanjenja emisija od 19 posto.

Znanstvenici su istaknuli da zabrane, poput onih termoelektrana na ugljen ili automobila s motorima s unutarnjim izgaranjem, same po sebi ne rezultiraju značajnim smanjenjem emisija. Takve mjere postaju učinkovite tek kada se kombiniraju s poreznim ili cjenovnim poticajima. Uspješni primjeri uključuju britansko uvođenje minimalne cijene ugljika 2013. godine, koje je, u kombinaciji sa subvencijama za obnovljivu energiju i planom postupnog ukidanja ugljena, rezultiralo značajnim smanjenjem emisija u sektoru proizvodnje električne energije. Sličan uspjeh postignut je i u Norveškoj za automobile, gdje su subvencije za električna vozila bile učinkovite samo kada su bile povezane s politikama koje su povećavale cijene fosilnih goriva.

Inovativni pristup istraživanju

Za ovu studiju korištena je nova baza podataka Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) te inovativni pristup koji kombinira metode računalnog učenja sa statističkim analizama. Identificirane su 63 uspješne političke intervencije koje su dovele do ukupnog smanjenja emisija između 0,6 milijardi i 1,8 milijardi tona CO2. Za usporedbu, prema procjenama Ujedinjenih naroda, čovječanstvo je 2022. godine ispustilo 57,4 milijarde tona ekvivalenta CO2.

Utjecaj na buduće klimatske politike

Autori studije nadaju se da će njihovi rezultati utjecati na klimatske planove koje zemlje moraju ažurirati i predati Ujedinjenim narodima do veljače 2025. godine. Ovi planovi ključni su za postizanje ciljeva Pariškog sporazuma, koji uključuje ograničavanje globalnog zagrijavanja na 1,5 stupnjeva Celzijusa u odnosu na predindustrijske razine.

Glavni autor studije, Nicolas Koch, istaknuo je važnost kombinacije politika, naglašavajući da same subvencije ili propisi nisu dovoljni te da tek u kombinaciji s porezima na ugljik i energiju mogu donijeti značajna smanjenja emisija. Michael Grubb s University College London opisao je ovo istraživanje kao “najsofisticiraniju studiju do sada”, naglašavajući da je kombinacija politika ključna za postizanje velikih učinaka.

Unatoč fokusiranju na veće političke intervencije, neki stručnjaci, poput Robin Lamboll iz Imperial College London, upozoravaju da su mnoge klimatske politike dugoročne i usmjerene na stvaranje zelenije infrastrukture ili promjene načina života, što zahtijeva više vremena za postizanje značajnih rezultata.

Pristup javnosti rezultatima

Kako bi se omogućilo bolje razumijevanje i analizu klimatskih politika, stvorena je interaktivna web stranica “Climate Policy Explorer”, koja pruža pregled rezultata, analiza i metoda korištenih u studiji. Stranica je dostupna javnosti, omogućujući svim zainteresiranim stranama pristup podacima koji mogu pomoći u oblikovanju budućih klimatskih politika.

Studija jasno pokazuje da za postizanje značajnih smanjenja emisija stakleničkih plinova nije dovoljna samo jedna mjera, već je potrebna pažljivo osmišljena kombinacija različitih politika. Ova saznanja bit će ključna za oblikovanje učinkovitih klimatskih strategija u nadolazećim godinama, s ciljem očuvanja okoliša i postizanja globalnih klimatskih ciljeva.

Izvor: Zelena Hrvatska